Dana 1. srpnja 1998 godine u prostorijama Fakulteta za elektrotehniku i racunarstvo odrzana je prezentacija CARNetovog projekta "Telemedicina u stimulaciji srca". Putem sustava za videokonferencije dogadaj su mogli pratiti i u njemu sudjelovati i posjetitelji u Splitu koji su se nalazili u amfiteatru A1 Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Prezentaciju je vodio dipl. inz. Bozidar Ferek-Petric, zamjenik voditelja projekta.

Cilj projekta "Telemedicina u stimulaciji srca" je izgradnja funkcionalnog modela sustava za udaljeno provjeravanje i podesavanje elektrostimulatora srca. Tijekom prezentacije predstavljeni su rezultati rada na ovom projektu. Tako je, nakon kraceg uvodnog predavanja, prikazan prijenos EKG signala izmedu Splita i Zagreba putem Interneta, te udaljeno podesavanje i nadzor elektrostimulatora srca. U tu svrhu koristen je softver koji je posebno razvijen u okviru ovog projekta. Dodatna zanimljivost prikazane demonstracije prijenosa EKG signala putem Interneta jest u tome sto je to bio, nakon testiranja sustava obavljenog dan prije, prvi takav prijenos EKG signala u povijesti.

Prezentacija rezultata postignutih u okviru projekta "Telemedicina u stimulaciji srca" pokazala je kako se CARNetova mrezna infratruktura moze uspjesno koristiti za potrebe telemedicine. Posebno, kontrola elektrostimulatora srca na daljinu moze znacajno povecati sigurnost pacijenata s ugradenim elektrostimulatorom, te omoguciti obavljanje odgovarajucih kontrola i u lokalnim ambulantama primarne zastite, umjesto samo u specijaliziranim ustanovama. Prva udaljena kontrola i podesavanje rada elektrostimulatora srca ugradenog u pacijenta planira se izvesti u rujnu ove godine.

U okviru projekta "Telemedicina u stimulaciji srca" razvijen je i Web posluzitelj s informacijama iz podrucja telemedicine, te odgovarajuca baza podataka s podacima o hrvatskim pacijentima s ugradenim elektrostimulatorima srca.

CARNet je do sada pokrenuo vise projekata vezanih uz medicinu, a vise informacija o njima mozete naci na CARNetovom Web posluzitelju (http://www.carnet.hr/projects/). Projekt "Telemedicina u elektrostimulaciji srca" ostvaren je u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveucilista u Zagrebu, Klinikom za bolesti srca i krvnih zila na Rebru, pod vodstvom prof. dr. sc. Ive Cikesa.

Cilj Vaseg projekta je, izmedu ostalog, osmisliti i ostvariti tehnicko rjesenje koje ce omoguciti pouzdanu kontrolu i reprogramiranje elektrostimulatora srca na daljinu, putem Interneta. Sto je bio motiv za postavljanje tog cilja i koliko ste daleko od njegove realizacije?

dipl. inz. Bozidar Ferek-Petric: Motiv je bio briga za bolesnike koji su totalno ovisni o stimulaciji, a pogotovo za djecu. Naime, nakon 17 godina klinicke prakse u kontroli tih bolesnika naucio sam da klinicka kontrola koja se obavlja svakih sest mjeseci ne moze pruziti apsolutnu sigurnost bolesnicima, a cesci raspored kontrole opterecuje i bolesnike i centre za elektrostimulaciju.

Zavrsili smo period osnovnih istrazivanja i nasi rezultati omogucuju razvoj konkretnog prakticnog uredaja za siroku upotrebu. Ako se u projekt ukljuci znacajni kapital koji bi financirao razvoj takvog uredaja, vec za otprilike dvije godine mogli bismo ocekivati prva klinicka ispitivanja novog uredaja za telekontrolu.

Da li je obavljanje takvih radnji putem Interneta, uz primjenu odgovarajucih tehnickih rjesenja, sigurno za pacijenta, odnosno, da li je ono manje sigurno od nacina na koji se to danas radi?

dipl. inz. Bozidar Ferek-Petric: Metoda ima osnovnu svrhu povecati sigurnost bolesnika. Pitanje moze glasiti i ovako: "Da li prekid veze moze ugroziti bolesnika?". Nikako! Suvremeni elektrostimulatori imaju ugradene sigurnosne mehanizme za prekid komunikacije sa programatorom. Naime, taj prekid se i dogada u praksi skoro pri svakoj kontroli kada se programska glava slucajno pomakne. Cak i slucajni nestanak elektricne energije kada se programator iznenada usred procesa kontrole elektrostimulatora iskljuci takoder ne moze utjecati na bolesnika. Znaci da su vec priredena osnovna tehnicka rjesenja. Iako mi razmisljamo, u prvoj fazi, samo o kontroli bolesnika u ambulanti opce prakse, nema razloga da se ne planira cak i kontrola bolesnika kod kuce.

Da li je CARNetova mrezna infrastruktura pogodna za telemedicinu, a posebno za posao kojim se Vi bavite?

dipl. inz. Bozidar Ferek-Petric: Izuzetna je prednost CARNeta da je to neprofitabilna i nekomercijalna mreza koju istovremeno stvaraju, organiziraju i odrzavaju najbolji profesionalci koje imaju nasa sveucilista. Postepenim uvodenjem ATM-a u skladu sa financijskim mogucnostima infrastruktura mreze ce se bitno tehnicki poboljsati, ali ce ona nenadmasiva komponenta u njezinom imenu "akademska i istrazivacka" ostati uvijek najvaznija, jer su i centri za elektrostimulaciju takoder smjesteni u sveucilisnim klinikama zbog toga sto je to ipak rijec o vrhunskoj medicini. To osigurava sigurnu buducnost takvog projekta ciji razvoj u potpunosti zavisi o ustanovama nasih sveucilista.

Jedna od stvari koje su ucinjene u okviru Vaseg projekta jest izgradnja baze podataka o bolesnicima s ugradenim elektrostimulatorima srca - CroPace. Zasto je izgradnja te baze podataka bila vazna za Vas projekt iz podrucja telemedicine?

dipl. inz. Bozidar Ferek-Petric: Osnovna komponenta kontrole elektrostimulatora srca su upravo pouzdani podaci o bolesniku, o sustavu za elektrostimulaciju te o nizu kontrolnih pregleda i programiranja. Karakteristicno je da su ti podaci vecinom tehnicke naravi te da su podaci o parametrima elektrostimulacije zapravo elektrotehnicke velicine.

Kao primjer cu navesti nesto sto svi dobro razumiju: trajanje elektrostimulatora. Jedan od osnovnih podataka kontrole jest napon baterije elektrostimulatora (mjeren u Voltima) koji nam pokazuje koliko dugo ce jos trajati elektrostimulator, tj. kada je potrebno uciniti operaciju njegove zamjene. Ima pedesetak parametara koji su zaista tehnicke prirode te opisuju funkciju sustava za elektrostimulaciju. Dakle, ti podaci trebaju biti pohranjeni ali i pristupacni svima koji se vrse kontrolu elektrostimulatora, bilo na klinici ili telemedicinskim postupkom. Velika je prednost da svi centri u Hrvatskoj (njih 10) koriste jednu zajednicku programsku potporu tako da svi mogu koristiti sve podatke. U buducnosti moramo planirati cak i zajednicku distribucijsku bazu podataka uz preduvjet da se svi centri povezu u jednu racunalnu mreznu skupinu.