Mislim da postoje dva osnovna problema. Prvi je taj sto mnogi ljudi
ne razumiju sto je to Internet. Drugi je problem to sto, ako zele
koristiti Internet, cesto ne znaju kako da to ucine. Prisutan
je nedostatak odgovarajuceg obrazovanja i odgovarajucih
vjestina nuznih za uporabu Interneta.
No, mislim da ce svi ti problemi uskoro nestati, jer mladi ljudi
uce vrlo brzo i vecina njih vec sada zna koristiti Internet.
Koje su osnovne prednosti
on-line podrske korisnicima putem
Interneta u odnosu na tradicionalan nacin? Koji su nedostaci?
Rekao bih da nema nedostataka, ali to bi mozda zazvucalo suvise
naivno. Ipak, vjerujem da su nedostaci on-line podrske korisnicima
beznacajni. Problem je sto neki
ljudi ne vole situaciju u kojoj ne mogu s nekim osobno razgovarati
o problemima koje imaju. Ali, zato su prednosti goleme. Gotovo je nemoguce
svima osigurati podrsku na "jedan prema jedan" osnovi, tako da je
nuzno osigurati nekakav oblik on-line servisa. Nadalje, kad postavite
jedan takav servis, tada u njega mozete pohranjivati i sva pitanja
koje ste primili - zajedno s odgovorima, kako bi te informacije bile
dohvatljive i u buducnosti.
Kakav utjecaj udaljenog ucenja (distance learning)
ocekujete na nase drustvo?
Ako se primjeni na ispravan nacin, udaljeno ucenje ce ukloniti
mnoge probleme koji danas postoje u drustvu. Ljudi vise nece biti
zakinuti ukoliko nisu u mogucnosti ici na sveucilisni studij, jer
ce imati jednostavan pristup do znanja na razlicitim mjestima koja
su njima blizu. Krajnji rezultat bit ce to da
ucenje i informacije nece biti rezervirani samo za one koji
si to mogu priustiti, nego ce biti dostupni svima.
Koji su eticki problemi vezani uz razvoj i
primjenu novih informacijskih tehnologija?
Mislim da postoje dva glavna eticka pitanja. Prvo je pitanje
na koji nacin vlast koristi Internet, a drugo je pitanje sadrzaja
koji bi se smio pojavljivati na Internetu.
Sto se tice prvog pitanja - odnosa drzave i Interneta, rijec je o
pitanju koje je u stalnom razmatranju.
Njime se bave Internet Engineering Task Force i Internet
Society s ciljem da predloze sto i kako se smije raditi putem Interneta.
S druge strane, pitanje sadrzaja koji se smije postaviti na Interenet
vise je vezano uz samo-regulaciju koju provode korisnici Interneta.
Korisnici bi trebali prihvatiti odreden oblik samo-regulacije,
tako da razlicite drzave ne moraju donositi zakone kojima bi
ogranicavali uporabu Interneta. To ne znaci nuzno da neki sarzaj
ne treba stavljati na Internet, nego da uz taj sadrzaj treba staviti
i tocan opis o kakvom se sadrzaju radi, tako da razliciti lokalni
sustavi mogu, ako je potrebno, taj sadrzaj filtrirati. Ako se to ne
usvoji, onda su moguci problemi, jer ce razlicite drzave biti prisiljene
uvesti razlicita pravila.
Sto se podrazumijeva pod pojmom informacijsko
drustvo (Information Society) i sto mislite, kako ce se ono
razvijati u buducnosti?
Informacijsko drustvo, kako ga ja dozivljavam, cine ljudi koji se
ovog trenutka sluze informacijskim komunikacijskim tehnologijama
s ciljem medusobne komunikacije i dijeljenja informacija. Mislim
da je to drustvo koje je globalno, proteze se sirom svijeta i
obuhvaca razne kulture. Takvo drustvo se u buducnosti moze samo
povoljno razvijati.
Mislim da je izvrsno kada ljudi mogu dijeliti informacije zajedno s
ljudima iz najrazlicitijih okruzenja. To je dobro za svijet u cjelini,
sve dok je sudjelovanje u informacijskom drustvu svima dostupno.
Imali ste priliku sudjelovati u
projektima vezanim uz primjenu i uporabu Interneta u tranzicijskim
zemljama i zemljama u razvoju. Mozete li usporediti stanje
vezano uz uporabu Interneta u tim zemljama s onim u razvijenim
zemljama? Koji su najveci problemi s kojima se na podrucju
primjene Interneta susrecu te zemlje?
Mislim da tim zemljama ne treba puno pomoci da bi sustigle razvijene
zemlje u primjeni Interneta. Njihov najveci problem je pitanje
Internet povezanosti - kako ostvariti dovoljno brze veze.
Zemlje u razvoju mogu poceti koristiti Internet na
onom nivou na kojem im trenutna tehnologija to omogucava, bez
potrebe da produ cijeli razvojni put koji su prosle razvijene
zemlje. Na taj nacin one mogu vrlo brzo sustici razvijene zemlje.
To se upravo i dogada u nekim zemljama u razvoju.
Sto se tice istocnoeuropskih zemalja, cini mi se da tamo
akademske i komercijalne mreze nisu toliko medusobno odijeljene
kao sto su to, na primjer, u Ujedinjenom kraljevstvu ili u Sjedinjenim
americkim drzavama. U tim slucajevima se radi, u principu, o
jednoj mrezi koju svatko moze koristiti. To je vise u skladu s idejom
informacijskog drustva nego neka starija rjesenja, kao na primjer ona
koja postoje u Ujedinjenom kraljevstvu.
Mislite li da jednog dana problem propusnosti
Internet veza moze postati ogranicavajuci faktor u primjeni Interneta,
na primjer, u slucaju on-line podrske korisnicima?
Da. Posebno ako se radi o pruzanju on-line podrske korisnicima na
velikim udaljenostima. Stoga podrsku korisnicima treba organizirati
unutar lokalnih mreza s pokazivacima na slicne sadrzaje na
udaljenim mrezama.
Kako Vam se svida ova konferencija?
Mislim da je ovo vrlo dobra konferencija. Vrlo je dobro osmisljena -
okupljeni su korisnici s ciljem da podijele svoja iskustva i
nesto nauce jedni od drugih. Drago mi je sto sam ovdje.
(Ovaj je razgovor zajednicki voden za
CARNet novosti i CUC espresso.
(c) 1999 CARNet novosti.)