Internet tehnologija ce unistiti zapadnu civilizaciju Arkzin, 31.01.1997. Interview: Predrag Pale, gradanin, pomocnik Ministra i predsjednik UO CARNeta Pise: Andor Fabian (afabian@public.srce.hr) Foto: Lula (tlulic@zg.tel.hr) Nakon objavljivanja teksta U cara HPT-a kozje usi (Arkzin br. 76), uslijedio je veliki feedback od strane nasih citatelja i Internauta, uglavnom iz Hrvatske. Komentari u stilu "Ej, bas ste ih dobro oprali" do "Koji vam je vrag to trebalo", nagnali su nas da, zbog boljeg pregleda situacije, kontaktiramo i odgovorne u prozvanim organizacijama (CARNet, HrOpen, HPT, Asgard). Najbrzi i najspremniji za razgovor bio je mr. Predrag Pale, predsjednik UO CARNet-a i pomocnik Ministra u Ministarstvu za znanost i tehnologiju. Ostali se do sada nisu izjasnili glede naseg zahtjeva, no, nadamo se da ce se i oni drage volje javiti i dati svoje videnje stvari. Dakle, dame i gospodo, Internauti iz pustinja, prasuma i dubokih provalija domaceg i svjetskog Medumrezja, pocujte sto vam (neautorizirano) govori mr. Predrag Pale! Kad sam Vas zamolio u najavnom E-mailu za interview, nazvali ste se gradaninom, pomocnikom Ministra i predsjednikom Upravnog odbora CARNet-a... Da. Rekao sam vam tako, ali nisam visestruka licnost (smijeh), a ako imate relativno dobru evidenciju o tome sto i kako radite, onda je to jedini nacin na koji se mozete argumentirano obraniti. U Evropi, za kojom toliko patimo, ljudi paze sto govore, cak i u privatnom zivotu, u smislu da to sto govore mogu i argumentirati... Po mom misljenju, s novinarima se ne razgovara dovoljno. Pokusavam promijeniti neke stvari... Kad razgovaram sa strancima, donatorima, mecenama, sluzim se jednostavnim tekstom koji brzo prodire do svijesti ljudi: "Gledajte, u Hrvatskoj imamo strucnjake za sto god hocete. Mozemo napraviti nuklearnu spenadlu i poslati covjeka na Veneru. Ali, ono sto nam nedostaje je triplet znanja, a to su management, marketing i public relations." I to fali svima, od trafikantice... do mene, pomocnika Ministra za informatiku... A mozda i vise... To ste rekli vi... (smijeh) Naravno, cijela drzava ima s time problema, jer nam nije jasna uloga tih struka... Znam da su politicki problemi oni koji su VIJEST, ali smatram da se i vijesti o znanosti i tehnici takoder mogu lijepo, zanimljivo i sareno prikazati u bilo kojim vijestima, cak i u udarnim terminima... Konkretizirajmo... Da li mislite da bi bilo koji napredak ili uspjeh CARNeta trebao biti objavljen kao znacajna ili kao popratna vijest? Odgovor na ovo pitanje proizlazi iz svjetonazora. Amerikanac bi takvu vijest prodao kao udarnu stvar za svoje politicke, komercijalne i druge probitke, a gledaj nas Balkance, bezveznjake, nismo sposobni shvatiti koliko je to vazno. Ne smijemo dozvoliti da ono sto imamo ne iskoristimo, da nam prode vrijeme i nista ne uradimo. Naravno, bitno je takav stav i prikazati na pravi medijski nacin. Ovo ministarstvo je u proteklom programu financiralo 1700 znanstvenih projekata na kojima radi 10 tisuca znanstvenika... Pa valjda od tih 1700 projekata postoji bar 17 koje bi i ljudi na ulici razumjeli i rekli "Jooooj, kako nasi ljudi rade dobre stvari..." U nasem drustvu je ocita pojava "soliranja". Sportskim rjecnikom: reprezentacija nam je slozena od pojedinaca, ne od timova. Da li se to osjeti i u znanosti, tehnologiji, u bilo kojem razvojnom sustavu? Svuda. Kao sto ste rekli, ako soliranja ima u sportu, kulturi, politici..., tada ga nista nije postedeno... Nasuprot, primjerice, Japancima koji su kolektiv i sve sto uz to ide, mi smo vise soleri koji ce uciniti sve za druge, ali samo kao pojedinci. Kada se treba sjesti i dogovoriti, to nam je malo teze. Znate li za onu karikaturu iz New York Timesa na kojoj jedan pas sjedi za tastaturom i govori psu kraj sebe: "Znas, ovaj Internet je sjajna stvar. Tu nitko ne zna da si pas." Sto je za Vas, ustvari, Internet? Hmmmm... Internet? Saraf! Ne, kompjutor je saraf. Asocijacije su: mogucnost, ljudi, komunikacija, transformacija. Znate li za onu karikaturu iz New York Timesa na kojoj jedan pas sjedi za tastaturom i govori psu kraj sebe: "Znas, ovaj Internet je sjajna stvar. Tu nitko ne zna da si pas." (smijeh) Kad bih imao vremena baviti se istrazivanjem, a ne samo administriranjem, iako sam tehnicar, volio bih ispitati taj psiholoski aspekt. Doista me zanima ta mogucnost da na Internetu covjek moze stvoriti sebi virtualni identitet. Mozete biti pas, neuki mladac, iskusni starac ili zena iz druge kulture... Nama je to poznato jer smo Usenetovci... (smijeh) Lula: Ovisnici o Usenetu i IRCanju, i znamo sto se sve dogada... Nazalost, ljudi vide samo te povrsne stvari i skloni su to gledati iz aspekta zloupotrebe. "Zasto ne bih priznao svoj identitet, nego se predstavljao kao netko drugi...?" Ali poanta je samo u tome sto se u svakodnevnoj komunikaciji, razgovoru, procjenjujemo i prema tome prilagodavamo svoj protok informacija i pristup jer zelimo nesto postici. Internet je fenomenalan, jer ima sve oblike: video- conferencing, koji se svodi na isto, jedino covjeka ne mozete pomirisati... Tko zna, mozda uskoro i to... Da, a Internet ima i oblike poput talka, IRC-a i maila, dapace, mail i Usenet kao najodvojeniji, nema te real-time komponente, ne mozes nikog niti iznenaditi jer taj drugi moze misliti i misliti satima, pa ti napisati odgovor... Potpuno depersonalizirano. Znaci, zanimljiva je ta gradacija, koliko cu ja svoje osobnosti dati. Osim toga, mogu dobiti i drugacije odgovore od korespondenta, ako me on vidi drugacije. Postoji mogucnost puno iskrenije i korisnije komunikacije... Zapravo, mogucnost da budemo vise licnosti je beskrajno zanimljiva, biti drugaciji, iskazati i svoju drugu, trecu stranu... Sto mislite o ideji zasnivanja anonymous servera kod nas? Imam jednu granicnu teoriju o tome kako se treba postaviti prema slobodi izrazavanja na Internetu. Ona se svodi na to da se niti smije niti moze, kad bi se i htjelo, bilo koga ograniciti da nesto kaze. Tvrdim da ce Internet tehnologija unistiti zapadnu civilizaciju. To je kompetitivna civilizacija u kojoj mogu opstati samo ako nadvladam vas... Sto se tice anonymous servera, mislim da je mogucnost anonimnosti izuzetno snazno sredstvo da upoznamo sebe kao covjeka. Znate onu: "Covjek je istinski onakav kakav je kad misli da ga nitko ne gleda." Da li pratite Usenet? Nazalost, ne stignem ga pratiti. Postoje, medutim, mnoge zablude medu korisnicima CARNet-a i Interneta u Hrvatskoj, da ljudi koji stvaraju taj CARNet imaju svoje prioritete, da oni mogu raditi brzo... Nije im jasno da, ako je jednom sporo, svima je sporo... Recimo, gotovo godinu dana nisam otisao van po Webu jer je to bilo za mene jednostavno presporo. S druge strane, tu u Ministarstvu imamo jednu od najsporijih veza sa CARNet-om jer sve ide preko centrale iz 1934. godine... Druga je zabluda, pak, da ljudi u CARNetu sve prate, sve znaju, ne u smislu da gledaju sto vi radite, nego da imaju nove informacije, sto se zbiva. Nazalost, toliko je operativnog posla potrebno obaviti, da sasvim sigurno vecina nasih korisnika daleko bolje zna sto ima novog na Webu u Hrvatskoj i u svijetu. Mi ne dozvoljavamo da kasnimo za tehnologijama, ali sto se tice informacija, mi u CARNetu pojedinacno za to nemamo dovoljno vremena. Mail trosim intenzivno, to je nacin na koji funkcioniramo unutar nasih ustanova i prema vani. Dnevno, nekoliko puta provjeravam sve svoje mailboxove. Ponekad se zaletim na koju grupu Useneta, da vidim stanje duha, Web koristim za neke search engine ili kad mi netko da URL (WWW adresa) s potrebnom informacijom... Jeste li ikada bili aktivni na Usenetu? Jesam. Jedno vrijeme sam glumio PR (public relations) i, da budem iskren, to je izazovno za covjeka. Moci formulirati jednu ideju i objasnjavati svima, to je opojno i rijetko koga ne veseli, pa je tako i mene veselilo raditi. Onda je doslo razdoblje u kojem sam zelio stvoriti image projekta, sto mi to nudimo, sto zelimo postici... Pa sam ucio kako se to radi, koje poruke najbolje prodiru, sto se treba napraviti... To je bilo u doba problema s sigurnoscu mreze kada sam znao komentirati neke stvari na Usenetu. Uglavnom, to je trajalo dotle dok nije postalo obaveza, gotovo posao. To je prirodna evolucija, ako netko ima zelju komunicirati, trebalo bi mu dati priliku... Da li ste bili upoznati s boomom na Internetu vezano uz dogadaje s R101? Ne, nisam stigao pratiti, ali sto se tice Stojedinice, osjecam se emotivno vezanim za nju i mislim da je to jedna od najboljih stvari koja se ovoj zemlji i ovom gradu dogodila, a nedavna dogadanja..., mislim da su ih potaknuli jako glupi ljudi, da iza toga nema trunke smisljene politike i da se sve to krivo zakuhalo... Da li je Internet komunikacijsko sredstvo ili medij? Nakon tiska, radija i TV-a, mnogi potenciraju Internet kao medij... Moram priznati da me pitanje iznenadilo jer nisam bas siguran koja je razlika izmedu komunikacijskog sredstva i medija. Teorijski gledano, komunikacija kao razmjena informacija (dvosmjerno), medij kao tok informacija (jednosmjerno)... Odgovor je: "Da!" (smijeh) Internet je novi svijet. Nedavno sam i u javnosti rekao da cemo, kao pojedinci, vrlo brzo, brze nego sto ocekujemo, biti vise prisutni u virtualnom svijetu nego u stvarnom svijetu. O tome sto smo, tko smo, sto radimo, cime se bavimo..., vise ce pisati u bazama podataka koje su dohvatljive preko Interneta, nego sto ce nasi najblizi o nama znati. To je novi svijet u kojem ce biti nasi digitalni reprezentanti. To sad zvuci jako futuristicki, medutim, mislim da ce se stvari puno brze dogadati i kao sto ce biti puno problema i negativnih strana, bit ce nam i od pomoci. Vratimo se na domaci teren, na CARNet (s krivim naglaskom)... CARNet! Karnet je u tramvaju... Ako gledate connectibility, gdje svrstavate Hrvatsku u svijetu? Ne samo tehnoloski, nego i koncepcijski... (duga sutnja) ...Tesko pitanje. Barem, za mene. Zelimo da sto vise ljudi shvati da je connection na Internet za njega osobno korist i pozeljna stvar i da, tko god pozeli, to moze lagano ostvariti. To je generalna misija. Nedavno smo objavili da, s postojecih 70 modema za ulaz na mrezu, mislimo ici na 400 do kraja godine. Znaci, mislimo da cemo i kroz to shvatiti kolika je potraznja, pa cemo bolje znati odgovoriti i na pitanje gdje smo u tome svijetu. Naravno, to je povezano uz to sto ljudi mogu obaviti na mrezi. Ako se i mogu lagano spojiti, a ne mogu nista obaviti, opet nece nista koristiti. Znaci i tu se treba ulagati u dodatne projekte. Ici cemo u programe sa skolama, kroz neke alternativne programe, u suradnji sa Savezom Studenata... Do sada smo primjetili onaj klasicni "lavinski efekt", histerezu: dugo, dugo se strpljivo radi, a nema rezultata, onda odjednom sve krene i ne morate reci niti "A", sve klapa. Automatski se prebacujete na novu tehnologiju, na sljedeci korak. U javnim glasilima postoji slika uspjesnosti CARNeta, spominje se ATM, uspjesi... A sto se tu doista dogada: nestalne linije, sustav je pun rupa, nezadovoljavajuca tehnika, spore veze... Morali bi to sve malo analizirati: cini mi se da je vase globalno pitanje ono sto je mene uvijek mucilo: "Koliko su dvije tocke u Hrvatskoj elitne, naspram mraka, jada i cemera svih ostalih?". Mogu samo izreci zelju i volju svih nas: namjera je da to niti u ludilu ne bude tako. U brojkama to sada izgleda ovako: mi zaista imamo barem po jedno racunalo na svakom fakultetu i institutu. Stupanj prihvacenosti jako varira, a to nema veze s blizinom tehnickim ili kompjuterskim strukama. Imamo i drustvenjacke i humanisticke ustanove u kojima su sjajni korisnici... To vise ima veze s ljudima, motivacijom, trenutnim stanjem ili problemima u ustanovi. A sto, primjerice, s Pravnim fakultetom na kojem je prikljucena samo jedna ili dvije osobe? Sve je pitanje kadra. Najniza brzina do pojedine ustanove je 19200 bps, sto se za danasnje doba cini - malo, medutim, kad znate da morate zamijeniti 200 modema koji dobro funkcioniraju, da to kosta puno, onda uvijek vazete, kuda sto ide. Usvojili smo osnovni princip: i bez trazenja, odredeni standard ukljucenosti u taj projekt prakticki namecemo svima. Imate pravo, veza je mozda spora ili vec nekakva, ali da bi dobili, morate i dati. Nitko nista ne mora platiti novcem, ali mora dati informaciju. Znaci, kada je ustanova pokazala da je potrosila resurse na disku, moze dobiti novi disk ili novi stroj. Kada je bandwidth iskoristen, kad promet s te ustanove u kontinuumu dode do zasicenja, ima razloga za upgrade. Naravno, puno ovisi i o stanju komunikacijskih linija prema drugim mjestima... Znaci, i HPT je tu faktor. Kako gledate na Web mirroriranje kao sve masovniju pojavu kod nas? Je li to samo dokaz da je CARNet spor, nedohvatan... Najpopularniji mirror site iz Hrvatske je Vuksanov brzi server - (vukovar.unm.edu)... Ovaj razgovor bi se trebao rascijepiti na dva pravca: tehnicki i organizacijsko-emocionalni. Kad govorim o tehnickom dijelu: mirroriranje je sjajna stvar, o njemu smo razmisljali i prije nego se pojavio, prvi se pojavio FTP (file transfer protocol). Kao CARNet, imamo namjeru to i oficijelno raditi, vrlo vjerojatno postaviti svoju opremu vani i napraviti mirror. To je tehnologija koja nije samo za jadne i bijedne, nego je to tehnologija koja omogucava da sustav bolje funkcionira. Kao sto nikad nema dosta prostora na disku, tako ni bandwidtha nikad nece biti dovoljno. Vi kazete ovako: "Stavljam svoje stvari na vukovar.unm.edu jer znam da moji prijatelji te stvari inace dovlace sebi jako sporo." A to su dvije potpuno razlicite stvari: govorite o prometu U Hrvatsku i prometu IZ Hrvatske. Stvari se stavljaju van zbog prometa IZ Hrvatske, a vi govorite da je spor dolazak U Hrvatsku. Promet U je veci od prometa IZ, izmedu 8 i 20 sati dolazi do zasicenja. Promet IZ nikada ne dolazi u zasicenje, dakle, u ovom trenutku ne moze nitko reci da Ameri nesto nisu mogli dovuci sebi zato sto je veza spora. Mjerenja prometa govore da nikada nije takav slucaj. Catch je u tome, da niti u svijetu nisu svi spojeni jednakom brzinom u sustav. A sto se tice brzine veze, vec smo sada trebali biti na 2 Mbita, no doslo je do nekih problema, ali cemo redovito pokusavati dizati brzinu. Medutim, ne vjerujem da ce ikada brzina prema vani biti dovoljna. Da li se ikada razmisljalo o iskustvima iz Njemacke, gdje su neki akademski serveri uveli tzv. "studentsku" pretplatu, sto je podrazumijevalo slican pristup CARNet- u, ali sa sedam DEM mjesecno, i "garantiranim" pristupom 0-24 h. Ne mozete garantirati pristup, to je statisticka kategorija. To mozete samo onda kada svakom korisniku osigurate "njegov" modem, a to je nemoguce... Nismo razmisljali o tome da studentima nesto naplatimo, iako su takvu ideju neki zagovarali. Medutim, komercijalizacija ponude, s jedne strane, i akademski pristup, s druge, ne bi funkcionirao, to bi samo dovelo do razdora. Trenutno je veliki problem kako u Zagrebu uci preko komutiranih ulaza jer se na IRB i FER slobodno moze zaboraviti, SRCE 1 ne prilagodava svoju brzinu vanjskim modemima, pa ostaje samo SRCE 2 koje je dohvatljivo oko 5 ujutro... Da. Na Ruderu Boskovicu i FER-u ce uskoro biti obnovljeni modemski poolovi, a na FER-u je bio problem i u njihovoj centrali. To se sada mijenja, nadamo se da vise nece biti problema. Vjerojatno cemo jedan pool staviti i na Medicinski fakultet i jos na neke fakultete u gradu gdje postoji dovoljan broj telefonskih linija. Na SRCU ce ostati novi pool modema za generalni javni pristup gdje ce biti sve obnovljeno. Kakvo je stanje na prostorima izvan Zagreba? U svim gradovima u kojima smo prisutni, a to su: Porec, Rovinj, Pula, Rijeka, Zadar, bit cemo u Sibeniku, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Slavonskom Brodu, Varazdinu, znaci, u svim tim mjestima ce doci ozbiljniji modem-poolovi tako da ljudima budemo prisutni, pokusavamo sa postom dogovoriti jedinstveni pozivni broj, medutim jos ima malih tehnickih problema... Moram doista stati u obranu i suprotstaviti se izjavama da HPT na neki nacin ugrozava CARNet, jer bez njih mi nista ne bismo mogli napraviti. Tvrdi se da je sustav, u sigurnosnom smislu, supalj kao svicarski sir. Puno ima crackanja, sniffanja, lockanja accounta, poznajem ljude koji su bili zrtve dovitljivaca... Nedavno? Da, prije mjesec i pol dana... No, postoji druga vrsta napada: organizacijski. HPT zeli biti JEDINI Internet u Hrvatskoj. Primjerice, kao zrtva, saptom je pao HrOpen. Sto Vi, kao vodeci CARNet-ovac ili kao pomocnik Ministra, mozete uciniti protiv opceg monopoliziranja Interneta u Hrvata od strane HPT-a? (duga tisina) ... Nije to bas tako. (smijeh) Trenutno imamo jako dobru suradnju s HPT-om. Moram doista stati u obranu i suprotstaviti se izjavama da HPT na neki nacin ugrozava CARNet. Bez njih mi nista ne bismo mogli napraviti, bez obzira sto mislili o jednoj velikoj ustanovi, drzavnoj i monopolistickoj, zaista su se mnogi ljudi tamo zalozili da imamo i da radi ono sto imamo. Da to ne shvatite kao hvalu meceni, samo usporedite ovo, sa stanjem akademskih mreza i njihovim odnosima s nacionalnim Telekomima, bilo u susjedstvu, bilo u svijetu... Dakle, ne moze se govoriti uopce o tome da netko hoce unistiti CARNet. Mozemo reci da HPT, kao organizacija, mozda nema jasno definiranu politiku s aspekta mreza i da ne znaju tocno sto hoce. To im nije za zamjeriti, jer mnogi nacionalni Telekomi ne znaju kako se to radi. Kod HPT-a je glavni problem da politika cijena iznajmljenih vodova na malim brzinama, one usluge koja je zanimljiva malim firmama, ne ide u korist korisnika. Mi, kao veliki korisnici, imamo krasnu cijenu, ali mali korisnik ima losu cijenu. Jako bismo voljeli da se to promjeni i ja bih, kao pomocnik Ministra znanosti i tehnologije, svakako volio razgovarati s kolegama u posti. Oni imaju, vjerojatno, svoje razloge jer su komercijalni davatelji usluga. Cini mi se da se boje "lavinskih" efekata, pa ponekad politikom cijena neke stvari usporavaju. Large scale operations nisu jednostavne... Kako vi gledate na tumacenje Ministarstva pomorstva, prometa i veza da je HPT jedini ISP (Internet Service Provider), i to s potpisanom koncesijom? Nisam svjestan takvog sluzbenog tumacenja MPPV-a i volio bih da ga nikad ne vidim na papiru. (smijeh) Nadam se da na papiru ne postoji takvo tumacenje s potpisom Ministra i stambiljem, a da je netko mozda mogao nesto slicno protumaciti usmeno, u to mogu povjerovati... Cesto ljudi kad se spominje Internet, to povezu s Webom. Kako izvesti edukaciju, i sto Ministarstvo, ali i CARNet, radi po tom pitanju? Da komentiram vasu izjavu: Web je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Internetu. Web je Coca-Cola Interneta. On je prodao Internet tehnologiju ljudima jer je to najlaksa stvar koju mogu percipirati. Konacno vide da "klikanjem" mogu koristiti kompliciranu informaticku infrastrukturu i to ih oslobada straha. Strah dolazi iz neznanja. I u tom smislu, mislim da je obrazovanje jako vazno za sve. Ministarstvo znanosti i tehnologije je sve svoje aktivnosti fokusiralo kroz CARNet projekt i CARNet ustanovu, a ove godine cemo krenuti i u tecajeve, seminare, tematske sastanke, dovlacenje nekih stranih strucnjaka i nasih korisnika koji su nesto napravili... CARNet od pocetka omogucava akademskoj zajednici besplatne tecajeve koji su doista dobri. Znaci, kroz taj oblik, kroz brosure koje pripremamo, preko obrazovnog programa HTV-a namjeravamo uzeti ozbiljnijeg ucesca u edukaciji. U cijeloj toj prici o edukaciji i promociji, jedan nezaobilazan dio cini i cybertheory... Jeste li ikada pomisljali o takvom (cybertheory) pristupu nasem trzistu i korisnicima? Sada govorimo o necemu sto bi bilo: "Koliko je to elitno, a da je ostalo mrak". Mogu reci da CARNet uvijek mora biti u spici. Moramo sto brze siriti to stablo znanja, a taj posao je dosta slozen. To podrucje mozemo pokriti samo ako u zajednici nademo zainteresirane koje mozemo financijski i materijalno potpomagati. Dakle, advanced theoretical approach novim tehnologijama mozemo napraviti samo ako postoji i recipijent. A tu smo slabi, u drustvenom aspektu je problem. Trebaju nam drustvenjaci i humanisti koji su, ako nista drugo, a ono barem iskusni korisnici Interneta. A imamo ih jako malo. Kako gledate na nepostojanje cybercafea koji su pokazatelji prisustva svijesti i iskustva o Internetu u drustvu? Htjeli smo pokrenuti tu pricu, s tim da studentskim klubovima i menzama, kaficima po faxovima ponudimo besplatan pristup, a da oni nadu sponzore za opremu, i onda bi to bilo doista zanimljivo. Da ljudi imaju izravni pristup. Mi bismo to uspjeli izvesti. Mislim da je taj segment uzasno vazan, izbezumljuje me sto toga u Zagrebu nema, cast izuzecima, i rado bih volio vidjeti sto vise takvih mjesta po cijeloj Hrvatskoj. A sada nesto potpuno drugacije: iskreno, kako ste se osjecali na Animafestu, za vrijeme one "blamaze" sa pucanjem ATM-a u odsudnom trenutku? Vi ste, naime, stoicki to podnijeli i niste se dali omesti u govoru... (smijeh) To nije stvar na koju bih ja bio ponosan, taj dogadaj. Sam sebi ne izgledam bas tako "na tracnicama", vise bih rekao da sam njezno stvorenje, mamina maza. Ne osjecam se bas ratnicki. Medutim, shvatio sam da izuzetno dobro funkcioniram u kriznim situacijama. Najgore je iscekivanje, to je za poluditi. Ono, kad tresne, tad treba posao odraditi... Ona situacija s nadglasavanjem je bila izuzetno neugodna, a sama situacija apsurdna. Osim toga, samo pucanje veze je neobjasnjivo: slika je prestala dolaziti onog trenutka kada su je pustili na ekran, a pojavila se 7 sekundi nakon sto smo odustali od toga. Za sto mi, niti tada niti danas, nemamo objasnjenje. A poznat sam kao veliki ziheras... Tipicno ukazanje Murphyjevog zakona na djelu... Znate kako su vas na Usenetu nazvali? Predrag Pale sam na svijetu... Jednostavno, to je ispalo tako (smijeh). Lula: Ne mogu odoljeti, moram vas pitati za misljenje o Microsoftu... Znate li koliko je Microsoftovih inzenjera potrebno da se izmijeni zarulja? Niti jedan, jer ce Microsoft mrak proglasiti standardom ... (smijeh) Izvrsna stvar sto nam se to dogodilo, i jao si ga nama, sto nam se to dogodilo... Biografija kratka: Ja sam Novozagrepcanec, lokalsovinist, najbolje mjesto na svijetu je Novi Zagreb. Roden sam 1960., Bik, proljetno dijete, zavrsil sam Matematicku i ETF, ovo mi je peta firma, radim i kao asistent na ETF/FER-u, predajem na dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi, na Faks sam dosao nakon rada u privredi, poceo sam s medicinskom elektronikom i designom, imam 14 godina staza i 18 godina zaradujem za zivot, 20 godina se bavim kompjutorima. Uglavnom se bavim primjenom kompjutora i gotovo da nema podrucja gdje nisam nesto radio. Od 1985. sam zagovornik UNIX-a, 1990. sam krenuo s Internetom... i sad sam tu gdje jesam. Vec dugo nisam vozio bicikl jer ga, zapravo, nemam gdje drzati. Cijelo vrijeme vozim auto. To jest, ne. Vozim Yugo. To, kazu, nije auto. CARNet u medijima